INFORMACIJE ZA
KORISNE POVEZNICE
Izv. prof. dr. sc. Dean Sinković, prodekan za međunarodnu suradnju i odnose s gospodarstvom FET-a, za Glas Istre govori o predviđanjima i razmjerima gospodarske krize pred nama i utjecaju na građane.
Mi smo u Hrvatskoj zapravo postali uvozno ovisno zimmer-frei gospodarstvo uz nekoliko slučajnih poduzetničkih uspjeha poput Rimca i Infobipa, kaže ekonomist Dean Sinković.
Nismo zbrojili ni gubitke tijekom dvogodišnje pandemije koja je ozbiljno uzdrmala brojne djelatnosti, a već je u Europi izbio rat. O tome mogu li se u ovom trenutku uopće predvidjeti razmjeri gospodarske krize pred nama, razgovaramo s prof.dr.sc. Deanom Sinkovićem s Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta u Puli. Kako će taj udar osjetiti obični građani, a kako privrednici, mali i veliki? Za korporacije ne brinemo.
- Nafta, plin i ugljen još su uvijek ključno pogonsko gorivo za sve ekonomije svijeta i cjenovni šokovi na tim tržištima itekako će se odraziti na standard građana i usporiti ekonomske aktivnosti. Cijena nafte poduplala se od početka 2022., a cijena plina na većini tržišta utrostručila. Kao rezultat toga imamo i enormno povećanje cijena hrane, plemenitih metala i ostalih minerala potrebnih za proizvodnju brojnih industrijskih dobara. Na mikrorazini to znači da će građani puno više morati izdvajati za gorivo, hranu i komunalije, što u Hrvatskoj čini velik dio njihovog dohotka, tj. trošit će puno manje na druge, manje esencijalne proizvode i usluge pa će se brojni poduzetnici suočiti sa smanjenjem potražnje.
- Na makrorazini to znači povećanje cijena inputa za proizvodnju proizvoda i usluga, pad konkurentnosti te smanjenje zaposlenosti i pad BDP-a. Znači, istovremeno svjedočimo šokovima na strani ponude i potražnje, vrlo slično kao i za vrijeme pandemije Covid-19 s time da su tada, zbog pandemijskih mjera, šokovi na strani ponude uzrokovani pucanjem lanaca opskrbe. Mi zapravo u ovom trenutku imamo dvostruki šok ponude iz razloga što se opskrbni lanci nikada nisu vratili na pretpandemijsku razinu. Koliki će biti razmjeri krize ovisi o dužini trajanja rata u Ukrajini te težini novih sankcija i protusankcija između EU-a i Rusije. Najgore će proći države EU-a i to ne samo zbog ratnih razaranja u Ukrajini, nego zbog toga što EU 90 posto potreba za naftom i 70 posto potreba za plinom crpi iz uvoza, a od toga gotovo 40 posto iz Rusije.
Potpuno je neshvatljivo da se europarlamentarci nisu na vrijeme fokusirali na krizu odnosa Ukrajine i Rusije, nego su inicijativu prepustili SAD-u koji već dugi niz godina nastoji uzurpirati izgradnju cjevovoda Sjeverni tok 2, koji bi EU-u omogućio jeftiniju i efikasniju opskrbu energentima, a analogno tome i konkurentnije gospodarstvo. Zbog katastrofalne diplomacije postojeće i prijašnje garniture europarlamentaraca, sada svjedočimo ratu u Europi te enormnim sigurnosnim i ekonomskim rizicima. Uslikavanje s ukrajinskim zastavama i isprazne riječi podrške smatram klasičnim populizmom koji realno vrlo malo znači Ukrajincima, ali i ostatku Europljana koji sada plaćaju visoku cijenu. Ako ništa drugo, barem su trebali modelirati i pripremiti se za najcrnje scenarije kojima sada svjedočimo jer postojale su brojne naznake i upozorenja koja su ignorirana.
Pročitajte cijeli članak iz Glasa Istre: