ZNANSTVENI PROJEKTI:
Projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

Projekt: Konkurentnost SME- formiranje klastera u hrvatskom gospodarstvu

Voditeljica

Ines Kersan-Škabić

Sažetak

Jedan od temeljnih gospodarskih problema Hrvatske je stagnantnost (neznatni rast) izvoza kroz desetogodišnje razdoblje na što je utjecala nekonkurentnost hrvatskog izvoza. Malo gospodarstvo (SME) kičma je razvoja tržišnih gospodarstava; ono stvara nova radna mjesta i povećava konkurentnost.Determinante konkurentnosti pomiču se s makroekonomske politike na mikroekonomsku razinu gdje dominantno mjesto zauzimaju poduzeća, povezivanje u klastere te postizanje njihove konkurentnosti. Formiranje klastera predstavlja trend globalizacije i regionalizacije. Pozornost je usmjerena na povezivanje poduzeća kako bi se lakše probila na inozemnom tržištu, poboljšala kvalitetu, ali i kako bi svojim razvojem nametnula potrebu bržeg i kvalitetnijeg razvoja svih poduzeća okupljenim u klaster. Pri tome bi klasteri trebali biti usmjereni i na primjenu koncepcije održivog razvoja. Takvi klasteri mogu pridonijeti usmjeravanju regije ka održivim obrascima proizvodnje i potrošnje, što pridonosi očuvanju okoliša i podizanju kvalitete življenja lokalne/regionalne zajednice u kojoj djeluju. Istraživanja provedena u nekim zemljama EU su to potvrdila. Pokazalo se da su održivi klasteri osobito pogodni za mala i srednja poduzeća. Cilj ovog istraživanja je sagledati problematiku postizanja konkurentnosti malih i srednjih poduzeća i istražiti mogućnost formiranja klastera u hrvatskom gospodarstvu (na primjeru regije Istre). Analizirat će se elementi dijamanta, te će se analizirati i komparirati iskustva zemalja EU u formiranju klastera. Pretpostavka je da u gospodarskoj strukturi Hrvatske postoje mogućnosti za formiranje klastera i da će njihovo formiranje utjecati na povećanje konkurentnosti i kvalitetniji razvoj SME-a i cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. Predložit će se formiranja klastera u hrvatskom gospodarstvu koji bi trebali biti nositelji konkurentske sposobnosti i doprinijeti regionalnom razvoju. Rezultati istraživanja bit će korisni za nositelje ekonomske politike kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini jer će dati konkretne prijedloge o mogućnostima formiranja klastera u pojedinim djelatnostima. Dobiveni podaci mogu biti i vrlo značajan izvor informacija za poduzeća koja će prijedlogom biti dio klastera, što će im omogućiti i stvarno uključivanje u klaster, a može potaknuti i ostala poduzeća da se međusobno povežu i udruže. Konačan značaj je u naporima da se poveća proizvodnja posebno u sektoru malog gospodarstva koji čini temelj razvoja gospodarstva i rasta izvoza.

 

Projekt: Održivi turizam u Hrvatskoj: izrada akcijskog plana održivosti turizma Istre

Voditeljica

Denisa Krbec

Sažetak

Nakon više desetljeća razvoja mjerenog brojnošću i intenzitetom kretanja na međunarodnoj razini, turizam je danas vodeća globalna industrija s udjelom od 11% u svjetskom DBP koja povratno vrši značajan utjecaj na korištenje resursima, onečišćenje i ukupno djelovanje društava. Za mnoge zemlje i regije, turizam predstavlja osnovni instrument za postizanje željene razine regionalnog razvoja zbog - prije svega - mogućnosti da stimulira nove ekonomske aktivnosti. Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji (WTO, 1997), turizam stoga treba biti «istražen (i) kao aktivnost upravljanja postojećim resursima na način na koji to zahtijevaju ekonomske, društvene i estetske potrebe u cilju očuvanja kulturnog integriteta, osnovnih ekoloških procesa, biološke raznolikosti i sustava koji podržavaju kvalitetu života». Peti akcijski program o okolišu Europske unije («Prema održivosti») također utvrđuje važnost turizma kao jednog od prioritetnih sektora. Zasnivajući se na usvojenim strateškim dokumentima, u tekućem je razdoblju naglašena nužnost postizanja općeg sporazuma o potrebi promocije održivog razvoja turizma sa svrhom minimaliziranja njegovog utjecaja na okoliš i maksimiziranja društveno-ekonomskih korisnosti za turističke destinacije. Strategija dugoročnog razvoja hrvatskog turizma do 2010.godine također promovira načelo održivog razvoja turizma u Hrvatskoj (Ministarstvo turizma RH, 2003). Istraživanjem će se obuhvatiti aktivnosti na očuvanju stanja okoliša i kulturnog naslijeđa, kao i - nešto šire - održivosti razvoja identiteta destinacije. Polazi se od hipoteze da je za postizanje ujednačenog i održivog razvoja turizma nužna suradnja svih aktivnih sudionika (stakeholders), pri čemu procesi izrade Lokalnih agenda 21 naglašavaju potrebu zajedničkog pristupa u identifikaciji temeljnih ciljeva zajednice u razvoju turizma. Projekt «A Taste of Istria» («Okus Istre») predstavljat će akcijski plan za postizanje održivosti turizma u Istri, a temeljit će se na dosad poznatim teorijskim načelima. Razvojem takvog akcijskog plana moguće je očekivati njegovu primjenu u ostalim turističkim destinacijama u Hrvatskoj. “A Taste of Istria” će se zasnivati na temeljnim načelima održivog turizma, i to na: isticanju kulturne i povijesne autentičnosti Istre, jedne od vodećih destinacija hrvatskog turizma; zaštiti okoliša Sjevernog Jadrana, uz poticanje razvoja selektivnih vrsta turizma i promociji ekonomskog razvoja osmišljavanjem turističkih posjeta autentičnostima Istre.

Projekt: Koliko države ili kakav sustav javnih financija treba Hrvatskoj u 21. stoljeću?

Voditeljica

Sandra Krtalić

Sažetak

Pitanje je jesu li sustavi današnjih javnih financija sposobni nositi se i izaći na kraj s bremenitim problemima u današnjim globalizacijskim uvjetima življenja i stvaranja? Moraju li mjesto i uloga sustava javnih financija biti revidirana? Tijekom 20. stoljeća došlo je do značajnih promjena s obzirom na ulogu i mjesto države u ekonomiji. Mnogobrojne promjene koje su izvršene tijekom proteklog stoljeća u fiskalnoj sferi, te sam proces globalizacije, tranzicije, liberalizacije vanjske trgovine doveli su do značajnih transformacija strukture sustava javnih financija u mnogim zemljama. Nova globalna ekonomija traži i nove javne financije. Kreatori ekonomske politike moraju znati da javne financije zaslužuju novi tretman u globalnom svijetu. Gura li globalizacija vlasti da troše više ili manje? Kakvu ulogu država ima danas? Je li ona jednaka kao i prije 20 ili 30 godina unatrag? Rastuća konkurentnost zahtijeva veći nadzor rada javnog sektora kako bi se smanjila opterećenost gospodarstva te potaknula racionalna uporaba proračunskih sredstava i omogućila veća autonomija javnog sektora koja bi povećala njegovu snagu i kvalitetu. Kako je Republika Hrvatska od 18. lipnja 2004. godine dobila status kandidata za ulazak i punopravno članstvo u Europskoj uniji, te kako je fiskalna politika jedno od najznačajnijih poluga djelovanja ekonomske politike u budućnosti potrebno je ovom području posvetiti posebnu pozornost. Hrvatska mora stvoriti moderan sustav javnih financija i na taj se način prilagoditi brojnim zahtjevima i trendovima tržišnog svjetskog gospodarstva. Istraživanju se polazi s pretpostavkom da su u proteklom razdoblju u Hrvatskoj učinjeni mnogobrojni pomaci i promjene u okviru ekonomike javnog sektora, mada je efikasno, transparentno i kvalitetno upravljanje javnim sektorom još ispred nas, jer postoji niz problema vidljivih u: visokoj razini poreznog opterećenja, neefikasnom upravljanju javnim rashodima, oslanjanju države na financiranje prihodima od privatizacije, izdašnom subvencioniranju javnih i privatnih poduzeća, visokom javnom dugu te niskom stupnju fiskalne decentralizacije. Stoga je, potreban novi pogled na mjesto i ulogu javnih financija u skladu sa zahtjevima globalnih izazova u kojima tržište i država, kao i međunarodna okolina moraju biti interaktivni partneri.

Projekt: Reforma prava društava i korporativnog upravljanja u EU i hrvatsko pravo

Voditeljica

Ljiljana Maurović

Sažetak

Unapređenje pravnog okvira za pravo društava je osnov za moderno,dinamično i međunarodno povezano industrijsko društvo te za integriranje europskog tržišta kapitala.Dinamična tržišta kapitala i njihova integracija značajni su za europsku ekonomsku budućnost i zahtjevaju moderno pravo društava.Potreba pojačane zaštite dioničara od neodgovornih transakcija managementa društva i unapređivanja upravljanja društvima rezultirala je aktivnostima na modernizaciji prava društava u okviru EU.Povećanje slobode osnivanja društava i ostvarivanje pravne sigurnosti transakcija u EU,zaštita trećih i porast povjerenja ulagatelja su osnovni ciljevi ove reforme. Odgovarajuća zaštita dioničara znači i zaštitu mirovinskih fondova i ulagatelja u vrijednosne papire.Republika Hrvatska s novim pravom društava ima jednaku potrrebu ostvariti navedene ciljeve modernizacije prava društava EU i nužno je da uskladi svoje pravo s rezultatima provođenja reforme.Uvođenje elektroničkih tehnologija u poslovanje društava, posebno Interneta,traži reviziju ciljeva prava društava i modusa njihovog ostvarivanja. Reforma treba omogućiti pojačavanje prava dioničara, precizirati odgovornost managementa i uključiti odredbe o zaštiti kreditora. Plan aktivnosti na reformi prava društava u EU uključuje tri faze prema ocjeni hitnosti potrebe usvajanja predloženih mjera.U protekloj I fazi (2003-2005), zakonodavne aktivnosti su ostvarene donošenjem novih ili izmjenom postojećih smjernica i u obliku dokumenata preporuka. Pojednostavljenje Druge smjernice je planirano u cilju održavanja kapitala društva.Radi ostvarivanja lakšeg prekograničnog pripajanja društava planirano je usvajanje 10. i 14. smjernice.U razdoblju koje teče 2006.-2008. planira se u okviru programa modernizacije prava društava rad na smjernicama o obvezi objavljivanja podataka o institucionalnim ulagateljima i njihovim ulaganjima. Poseban je segment uvođenje u sustav Europskog dioničkog društva prema Statutu SE, koji je omogućio fleksibilniji pristup u harmonizaciji prava društava.Mogućnost korištenja elektroničkih tehnologija u pravu društava je na područjima forme pravnih akata, objavljivanja informacija o društvu, vremena njihove izrade i objavljivanja, dionica, sjedišta i funkcija društva.Europsko privatno društvo, Europsko udruženje i grupe društava zahtjevaju pravnu regulativu čija izrada je predviđena planom reforme.Dosadašnja aktivnost harmonizacije prava Hrvatske mora biti nastavljena i sa ugradnjom rezultata reforme.

Projekt: Računovodstveni standardi za SME u Hrvatskoj: razvoj i harmonizacija s Europom

Voditeljica

Lorena Mošnja-Škare

Sažetak

Mala i srednja društva (SMEs) u Hrvatskoj su od donošenja Zakona o računovodstvu 1993.g. sve do novog Zakona u primjeni od siječnja 2006.g., bila obvezna primjenjivati međunarodne računovodstvene standarde izravno i u cijelosti kao veliki poslovni subjekti. Iako je zakonodavac takvim zahtjevom nastojao zaštititi interese potencijalnih ulagatelja te istovremeno postići što brže uključivanje Hrvatske u harmonizacijske tokove, ovakav je sustav znatno opteretio SMEs. Više od 80% njihovih poslovnih transakcija može se obuhvatiti s manje od 20% cjelokupnog seta MRS-ova te je inzistiranje na njihovoj sveukupnoj primjeni dovelo do stava o računovodstvu kao dodatnom opterećenju na zakonskoj osnovi, umjesto izvoru relevantnih informacija za donositelje ekonomskih odluka. Jednostavnost, razumljivost i upotrebna vrijednost za korisnika računovodstvenih informacija uz prihvatljive troškove pripreme cilj je kojem se teži iznalaženjem odgovarajućeg sustava standarda za računovodstveno praćenje i financijsko izvještavanje SMEs. Specifičnosti potreba SMEs s računovodstvenog aspekta njihova poslovanja, prepoznate su u Europi i svijetu te su u tijeku intenzivne aktivnosti na rješavanju ovog problema u svjetlu harmonizacijskih tokova i sve naglašenijih zahtjeva za ujednačenim sustavima financijskog izvještavanja na međunarodnoj razini. Uz osobitosti SMEs u razvijenim zemljama, potrebno je uzeti u obzir i niz specifičnih elemenata karakterističnih za njihovo poslovanje u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske. Stoga se rezultati istraživanja očekuju u osmišljavanju sustava standarda financijskog izvještavanja koji bi pokušao pomiriti pritisak harmonizacijskih procesa s uvažavanjem specifičnosti konkretnog gospodarskog okružja. Neprijeporna je uloga SMEs u gospodarskom rastu i razvoju te njihovo poslovanje mora biti kvalitetno računovodstveno obuhvaćeno tako da konačni output-financijski izvještaji ne budu samosvrsishodni, već pouzdan suport ekonomskom odlučivanju, od strane domaćih i inozemnih korisnika računovodstvenih informacija. Time razvijanje primjerenog sustava standarda financijskog izvještavanja za SMEs rezultira nizom pozitivnih gospodarskih multiplikativnih učinaka, proizašlih iz uspješno provedenih poslovnih transakcija zasnovanih na kvalitetnoj informacijskoj osnovi. Osim implikacija u okvirima nacionalnog gospodarstva, harmonizacijom standarda sa zemljama Europske unije i šire pridonosi se uspješnom uključivanju SMEs u globalizacijske tokove.

Projekt: Institucionalni aspekti i razvoj u procesu pridruživanja Hrvatske EU

Voditelj

Marinko Škare

Sažetak

Da li su programi prilagodbe i institucije u Hrvatskoj stvorili čvrstu osnovu ekonomskog rasta? Mišljene autora je dakako negativno. Prvo, u globalnim okvirima realni i financijski sektor rasti će vrlo sporo, stoga ne treba očekivati da će vanjski šokovi utjecati na Hrvatsko gospodarstvo. Drugo, Hrvatsko gospodarstvo pati od dugoročne strukturne neravnoteže koja, prema svemu sudeći, neće uskoro biti ispravljena. Treće, institucionalne reforme i jaka ekonomska politika predstavljaju preduvjet ekonomskog rasta, stabilnosti i povećanja zaposlenosti neke države. Konačno, državna liberalna politika bez intervencije u ekonomska pitanja u bliskoj budućnosti neće smanjiti već će stvorit još veću neravnotežu. Tijekom prijašnjih istraživanja 15-to godišnje makroekonomske problematike u Hrvatskoj i efikasnosti korištenih ekonomskih politka, istraživači na ovom projektu su predvidjeli da programi prilagodbe sadrže stabilizacijsku komponentu koja nije dovoljni preduvjet ekonomskog rasta , što će primorati Hrvatsku da se suoči sa negativnim poslovnim ciklusima. Uvjeravanja da su programi prilagodbe preduvjet ekonomskog rasta u budućnosti i uspješne tržišne tranzicije nisu točna. Kreatori ekonomskih politika zaboravljaju da stabilizacijski programi moraju sadržavati konzistentne strukturne reforme. Samo na taj način se zemlja, nakon procesa zaustavljanja inflacije, može vratiti na putanju ekonomskog rasta. U Hrvatskoj, strukturne reforme nisu bile sastavni dio stabilizacijskog procesa što je ograničilo mogućnost budućeg ekonomskog razvoja. Nekoliko godina nakon implementacije stabilizacijskog programa država nije mogla zaustaviti odljev sredstava iz proračuna namijenjen za poduzetništvo, pomoć riješavanja problema u bankarskom sektoru i ostaloj neprioritnoj javnoj potrošnji. Fiskalna disciplina bila je zapostavljena rezultirajući nekontriliranom povećanju javnih izdataka. Povećanje javnih izdataka bilo je praćeno smanjenjem javnih kapitalnih investija što predstavlja potpuno zapostavljanje proračunskog zlatnog pravila. Uvođenjem visokih poreznih obveza s ciljem podmirenja javne potrošnje uzrokovalo je nesolventnost realnog sektora. Iz navedenih razloga, pokušaji provođenja strukturnih reformi u Hrvatskoj nisu doprinjeli izgradnji institucija koji potiču tržišni mehanizam. To je stvorilo ekonomsku klimu u kojem je izgradnja i upravljanje uspješnih poduzeća postala teška zadaća. Posljedice navede ekonomske politike vrlo se jasno očituju u današnjem hrvatskom gospodarstvu.