Opcije pristupačnosti Pristupačnost

Pod vodstvom doc. dr. sc. Violete Šugar studenti preddiplomskog i diplomskog studija Management i poduzetništvo i Financijski management posjetili su Državni zavod za intelektualno vlasništvo u sklopu interdisciplinarnog projekta Katalog poduzetničkih ideja. Terenska je nastava realizirana zahvaljujući nedavno sklopljenom sporazumu o suradnji između Sveučilišta Jurja Dobrile i DZIV.
U današnje vrijeme često se uz pojam intelektualnog vlasništva veže i njegova ugroženost, kršenje i ignoriranje autorskih prava. S ciljem dubljeg upoznavanja i približavanja studentima te problematike, dana 11. prosinca u prostorijama Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) u Zagrebu održan je niz radionica o intelektualnom vlasništvu. DZIV je osnovan 31. prosinca 1991. g. kao nacionalna ustanova koja korisnicima pruža zaštitu industrijskog vlasništva, autorskih te drugih srodnih prava, također pruža usluge informiranja i potrebne edukacije, nastoji omogućiti pravednu tržišnu utakmicu. U nadležnosti Zavoda su i međunarodna suradnja s odgovarajućim nacionalnim institucijama drugih zemalja, kao i priprema, zaključivanje i izvršavanje međunarodnih ugovora iz područja intelektualnog vlasništva.
    Na početku je Tanja Milović  upoznala studente FET – a s pojmom intelektualnog vlasništva. Predstavila je ukratko pojmove patenta, industrijskoga dizajna, autorskoga i srodnih prava, žiga, te neformalne oblike intelektualnoga vlasništva. Intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike materijalne imovine, točnije rečeno može se prodavati, kupiti, dati na korištenje pod dogovorenim uvjetima, darovati i naslijediti.     Potom je  Gordana Vuković detaljnije pojasnila pojam patenta kao isključivo pravo korištenja izuma koji se odnosi na postupak, proizvod ili primjenu u području tehnike ili tehnologije i nudi neko novo rješenje određenog tehničkog problema. Upoznala je studente s činjenicom da je prije prijave patenta obveza i odgovornost podnositelja zahtjeva provjeravanje postoji li već takav patent na tržištu. Obveza podnositelja je i osigurati da se izum niti u jednom trenutku prije podnošenja zahtjeva ne prikaže javnosti. Prilikom prijave patenta, podnositelj prijave mora jasno iskazati opis prethodnog stanja tehnike kao i opis rješenja koje izum pruža.  Osoba koja je nositelj patenta ima pravo odlučiti kome će dozvoliti korištenje izuma, odnosno može dati dopuštenje ili licenciju za korištenje istog pod određenim dogovorenim uvjetima. Pojedinac koji daje patent ima pravo i na materijalnu naknadu za korištenje izuma od strane druge osobe. Također, nositelj patenta može prava na izum prenijeti na drugu osobu. Patentiranje se ostvaruje po teritorijalnom načelu, odnosno patent vrijedi isključivo na području Republike Hrvatske.  Međutim, zaštitu je moguće ostvariti na teritoriju drugih zemalja podnošenjem prijave u nadležnom uredu zemlje na čijem teritoriju se traži zaštitili podnošenjem jedne prijave putem Ugovora o suradnji na području patenata te će zaštita vrijediti u zemljama članicama navedenog ugovora. U Hrvatskoj patenti se izdaju na 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta te nakon isteka trajanja nositelj prava gubi isključivo pravo na izum i on postaje javno dostupan. Treba napomenuti kako je postupak ispitivanja prijave patenta vrlo složen i dugotrajan, stoga patentiranje nije zadovoljavajuće rješenje za tehnologije koje su podložne brzim i učestalim promjenama poput informatičke tehnologije.
    U nastavku seminara Antoneta Cvetić predstavila je žig, odnosno razlikovni znak koji čini proizvode i/ili usluge određenog poduzetnika prepoznatljivima na tržištu. Žig omogućava potrošačima prepoznavanje proizvoda ili usluga za koje smatraju da na kvalitetan način  zadovoljavaju njihove potrebe. Samom nositelju prava žig pruža zaštitu na način da mu osigurava isključivo pravo korištenja razlikovnog znaka za određene proizvode i/ili usluge. Postupak dobivanja zaštite žiga traje otprilike 12 mjeseci, no uvjetna zaštita žiga ostvaruje se već od datuma podnošenja prijave. Za razliku od patenta, pravo na zaštitu žiga se može produžavati neograničeno, u pravilu svakih 10 godina. Znak koji se želi zaštititi treba biti moguće grafički prikazati, mora imati razlikovni karakter, ne smije služiti za označavanje ili opisivanje nekih svojstava niti dovoditi u zabludu, te ne smije sličiti nekom postojećem žigu ili biti u sukobu s nekim drugim ranijim pravom. Navedeno se ne provjerava od strane Zavoda, provjeravanje sličnosti sa postojećim žigovima obveza je podnositelja zahtjeva. U prijavi mora biti naveden točan popis proizvoda i usluga za koje se žig namjerava koristiti, a navedeni popis nije moguće naknadno proširivati. Poput patenta, zaštita žiga vrijedi u zemlji u kojoj je priznata. Ukoliko nositelj prava na zaštitu žiga želi zaštitu istog u drugim državama mora ga registrirati kod odgovarajućeg nadležnog tijela. Hrvatska je članica Madridskog sporazuma, te podnošenjem jedne međunarodne prijave putem Madridskog sustava za međunarodnu registraciju žigova, podnositelj zahtjeva može dobiti zaštitu žiga u preko 80 država koje su također članice navedenog Sporazuma.
    Industrijski dizajn, koji je studentima predstavila Andrea Kordić, odnosi se na vanjski izgled nekog proizvoda. Dizajn čini određeni predmet, tj., proizvod uočljivim i privlačnim kupcu, te na taj način doprinosi obujmu prodaje i vrijednosti proizvoda. Industrijski se dizajn u Hrvatskoj može zaštititi prema odredbama Zakona o industrijskom dizajnu. Industrijskim dizajnom se štite prostorna (oblik i obris) i plošna (crte, boje, teksture) obilježja nekog proizvoda ili dijela proizvoda, koja su vidljiva prilikom njegove uporabe. Kako bi se priznala zaštita dizajna, on mora zadovoljiti karakteristike novosti,  kao i da njegova obilježja nisu uvjetovana samo tehničkom funkcijom. Industrijski dizajn može biti i autorsko djelo pod uvjetom da zadovoljava uvjete za zaštitu autorskih djela. Registrirani industrijski dizajn osigurava njegovom vlasniku isključivo pravo korištenja proizvoda u kojem je taj dizajn sadržan. Uporabu industrijskog dizajna nositelj može odobriti drugim osobama na određeno vrijeme ili ga prenijeti na drugu osobu. Postupak dobivanja zaštite industrijskog dizajna je relativno jednostavan. Uz prijavu se obavezno prilaže i grafički prikaz dizajna. Sličnost dizajna može se provjeriti pretraživanjem registra Zavoda ili drugih besplatnih baza. Zaštita industrijskog dizajna u pravilu traje pet godina te se pravovremenim podnošenjem zahtjeva može produžavati na razdoblja od narednih pet godina, do najduže 25 godina neprekidnog trajanja zaštite. Iako je zaštita industrijskog dizajna važeća na području zemlje u kojoj je ostvarena, prema Haškom sporazumu o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna, čija je stranka i Hrvatska, moguće je jednom prijavom izvršiti međunarodnu registraciju industrijskog dizajna te će on biti zaštićen u državama koje su stranke spomenutog Sporazuma.
    Nakon održane kraće pauze, u nastavku seminara, Jelena Sekulić pobliže je upoznala studente s pojmom autorskog prava. Autorsko pravo je pravo autora iz područja književnosti, znanosti i umjetnosti na isključivo pravo korištenja svog djela. Autori korištenje svog djela drugim osobama mogu zabraniti ili odobriti. Autor također može zabraniti ili dozvoliti pod određenim ugovorenim uvjetima umnožavanje, snimanje, emitiranje, javnu izvedbu, prilagodbu ili prijevod svog djela. Autori mogu prava nad svojim djelima ustupiti drugim osobama koje ih mogu bolje komercijalno iskorištavati, a u zamjenu za naknadu koja ovisi o korištenju djela. Moralna prava autora štite osobne i duhovne veze autora s njegovim djelom, vezana su uz njega samog i nisu prenosiva, odnosno djelomično se mogu prenijeti u slučaju smrti autora.  Autorsko pravo, uz moralna, sadrži i imovinska prava autora (štite imovinske interese autora vezane uz korištenje njegovih djela) te druga prava koja se odnose na zaštitu interesa autora u pogledu njegovog djela (pravo na naknadu, pravo slijeđenja i druga prava). Autorsko pravo nastaje ostvarenjem djela i ne podliježe administrativnim ni registracijskim postupcima, traje za života autora te do 70 godina nakon njegove smrti.
Srodna prava se odnose na prava koja imaju svoj poseban predmet zaštite uglavnom vezan uz autorska djela poput: prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama, prava proizvođača fonograma na fonogramima, prava filmskih producenata na njihovim videogramima, prava organizacija za radiofuziju na njihovim emitiranjima, prava nakladnika na njihovim izdanjima, prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama.
    Seminar je zaključila Zrinka Banić Tomišić zaokruživši na veoma zanimljiv način sva prethodna predavanja, odnosno put od stvaranja ideje do inovacije kao proizvoda kroz shematski prikaz. Prikaz sheme bio je jedan oblik zajedničkog rada, gdje su prisutni studenti morali povezati prijašnja izlaganja sa pojmovima koji su bili prikazani i uvrstiti ih na odgovarajuća mjesta u shemi tj. prikazanom procesu.  Utvrdila je da se intelektualno vlasništvo može podijeliti na industrijsko vlasništvo (patenti, žigovi, industrijski dizajn), te na autorska i srodna prava.
Iskazala je najvažniju razliku razlika industrijskog vlasništva i autorskih prava, a to je da se za industrijsko vlasništvo provodi postupak ispitivanja za njegovo priznanje, koji može biti izrazito dugotrajan, a autorsko pravo nastaje kada je djelo stvoreno. Nakon pozicioniranja pojmova, prezentacija je prošla u definiranju i prikazu pojmova neformalnog oblika intelektualnog vlasništva (poslovna tajna, znanje – know-how). Primjerima Plive i Podravke približila je studentima što su to neformalni oblici intelektualnog vlasništva, te kako su oni nekada i puno bolji odabir nego što su to npr. patenti. U primjeru Plive je prikazano kako je patentom lijeka Sumamed, nakon proteka vremena zaštite patentom, Pliva izgubila vrijedan izvor novčanih sredstava i moć na tržištu antibiotika, dok je Podravka sa svojim prepoznatljivim proizvodom Vegetom već desetljećima uspješna i odolijeva konkurenciji koja ne može imitirati taj proizvod, iako on nije zaštićen patentom, nego samo poslovnom tajnom. Naravno, žig je registriran kao intelektualno vlasništvo.
    Predstavljen je i Informacijski centar za intelektualno vlasništvo (INCENTIV) koji pruža stručnu informacijsku pomoć svima koji žele zaštititi svoje intelektualno vlasništvo. Korisno je znati da pruža usluge besplatnog stručnog informiranja o načinima zaštite intelektualnog vlasništva na području Hrvatske kao i u inozemstvu.
    Seminar je zaključen radionicom na kojoj su studenti upoznati s dostupnim on-line bazama podataka sa svim registriranim patentima, žigovima, i industrijskim dizajnom. Prikazano je od strane stručnih osoba kako učinkovito pretraživati dostupne baze podataka.
    Posjet Zavodu za intelektualno vlasništvo pružio je studentima novi i dublji pogled na sve one poznate dijelove intelektualnog vlasništva od patenta, žiga, industrijskog dizajna, autorskog prava, ali možda  do sada nedovoljno približene. Također, studenti ističu veliku gostoljubivost organizatora seminara, njihov trud oko pripreme i organizacije seminara, kao i uložene napore da se studente upozna sa navedenim pojmovima na vrlo dinamičan i zanimljiv način. Djelatnici Zavoda uistinu su se prikazali kao izvanredni domaćini, vrlo spremni na suradnju i otvoreni za bilo kakve upite, a studente je posebno iznenadio znak pažnje odnosno pripremljena kava uz kekse i  koja ih je dočekala u pauzi.
     Organizirani posjet izložbi remek-djela Joana Miróa u Umjetničkom paviljonu bio je prikaz umjetnina i djela svjetski poznatog umjetnika koje zaista tjeraju promatrača na razmišljanje, a za studente zatvaranje kruga seminara na najbolji način, kao praktični prikaz intelektualnog vlasništva. Njegove umjetnine pružaju pravi uvid u pojam autorskog prava i zašto bi se takvo djelo trebalo zaštiti.

Izvješće pripremila studentica Corina Šćulac
Aktualne obavijesti Sve obavijesti