Prapovijesni tumul Milovići

Prilikom terenskog pregleda 2018. godine na vrhu brežuljka Milovići evidentirana je kamena gomila prekrivena gustom travom i mjestimično niskim raslinjem. Kamena gomila jasno je vidljiva na ortofotografiji te na osjenčanom modelu terena iz 2017. g., a spominje se i u literaturi gdje je interpretirana kao tumul (Sadrić, 2013). Prilikom istraživanja 2019. godine ustanovljene su dvije grobnice od kamenih škrila, Grob 1 i Grob 2, a uz njih treći grob – Grob 3 – među niskim suhozidom u kojem je sudeći po broju dugih kostiju bilo ukopano više osoba. Tumul je djelomično devastiran, a u istraženom kvadrantu B1 prokopan je do matične stijene te je ovdje vjerojatno uništen grob. Dok je u Grobu 3 omeđenom suhozidom pronađeno mnogo ljudski kostiju te dio lubanje, u grobnicama od kamenih škrila pronađeno je tek nekoliko kostiju, tj. zubi. Od nalaza unutar grobova pronađeno je tek nekoliko malih ulomaka keramičkog posuđa te mala jantarna perla s rupicom u Grobu 1. Još jedna jantarna perla pronađena je u grobu 3. Od ostalih nalaza pronađena je kamena kuglica, te okrhak od rožnjaka.

Pećina na Limskom kanalu

Prilikom terenskog pregleda 2018. godine na samoj površini špilje pronađeni su arheološki nalazi koji su ukazivali na korištenje pećine u prapovijesnom razdoblju; evidentirano je nekoliko ulomaka keramičkih
posuda za koje tada nije bilo moguće preciznije odrediti vrijeme nastanka te je pronađeno nekoliko školjaka. Istraživana pećina smještena je na sjevernim padinama Limskoga zaljeva u Općini Vrsar. Ulaz u objekt otvara se u šumi, na maloj terasici, tunelastog je uskog oblika. Nakon ulaznog, uskog tunelastog prostora otvara se mala dvorana u kojoj je otvorena probna sonda 2x2 m koja je zauzela gotovo čitav prostor dvorane. Probnim arheološkim istraživanjem utvrđeni su prapovijesni kulturni slojevi koji se preliminarno mogu smjestiti u bakreno i eventualno brončano doba prema fakturi, tipološkim karakteristikama keramičkih ulomaka i motiva ukrašavanja (plastična traka s utisnutim motivima, metličasti ukras itd.). S obzirom na karakteristike sedimenata i nedostatka keramičkih nalaza donji stratigrafski slojevi mogli bi pripadati pleistocenu.

Prapovijesno i rimsko nalazište Monte Ricco

LiDAR - rimska centurijacija

Za vrijeme prvog terenskog istraživanja projekta ArchaeoCulTour u siječnju i veljači 2018. godine, rekognosciran je istočni dio općine Vrsar. Pregledavane su i dokumentirane različite strukture identificirane analizom LiDAR podataka. Građene strukture koje se najjasnije ističu u krajoliku zbog svojeg pravilnog, linearnog pružanja ostaci su zidova rimske podjele zemljišta. Neke se nalaze na glavnim osima rimskog katastra, ali je utvrđeno i mnogo paralelnih zidova koji svojom orijentacijom nimalo ne odstupaju od glavne podjele zemljišta. Struktura odabrana za istraživanje očita je na LiDAR-u u dužini od 700 m te se ne pruža dalje niti prema istoku ni zapadu. Ona ne čini jednu od glavnih osi rimske podjele zemljišta, već je apsolutno paralelna s njima, a na LiDAR-u je uočljivija i na površini bolje očuvana od sljedeće sjeverne linije koja čini glavnu podjelu. Od te prve sjevernije glavne osi udaljena je 240 metara. Na zapadnoj strani struktura zatvara pravi kut s jednom od glavnih osi centurijacije koja se također na ovom mjestu prekida te nema vidljivih ostataka do sljedeće sjeverne modularne jedinice. Ovo je jedina lokacija na kojoj se uočava pravilni ugao rimske podjele zemljišta, no kao što je navedeno, on ne čini sami ugao centurije. Površina u dužini od oko 7 metara očišćena je od trave, mahovine i lišća i određena je probna sonda koja obuhvaća 3 metra dužine limita. Odabran je dio limita gdje se na površini kamene ruševine nazire nekoliko većih kamena za koje je pretpostavljeno da čine sjeverno lice zida. U probnoj sondi prvo se odstranjivao recentni humus (SJ 1) nastao raspadanjem organskog materijala nakon što je zid već bio srušen. Nakon odstranjivanja humusa i ogromne količine gusto isprepletenog korjenja, utvrdila se stvarna širina ruševine zida (SJ 2). U ruševini zida (SJ 2) nije pronađen pokretni arheološki materijal, dok su u slojevima ispod pronađeni brojni sitni ulomci keramike koja očito nije iz rimskog perioda, već starijeg datuma. Većina ulomaka keramike istog je tipa: grube fakture, debelih stjenki svijetlosmeđe boje te višebojnog presjeka i vjerojatno se može datirati u brončano doba.

LiDAR - novootkrivena gradina Glavica

Bedemi ovog dosad nepoznatog nalazišta (nazvanog prema toponimu ucrtanom na topografskoj karti) uočeni su na LiDAR-u te je lokacija prvi put posjećena u siječnju 2018. Nalazište je smješteno sjeverozapadno od mjesta Kloštar, na uzvisini koju zasad ne prekriva gusta šuma već trava i nisko žbunje. U proljetnoj kampanji od vegetacije je očišćen prostor u dužini od oko 20 metara. Na samoj površini pronađeno je nekoliko ulomaka keramike koji bi mogli biti istovjetni onima pronađenim istraživajući ostatke centurijacije. Probna sonda postavljena je u unutrašnjosti gradine na gornjem platou, uz očišćeni dio bedema. Budući da se na središnjem dijelu platoa na površini uočava matična stijena zaključeno je da postoji mogućnost da je uz bedem bolje očuvana stratigrafija. Određena je sonda veličine 3x2 m na mjestu bedema gdje su očiti blokovi koji čine njegovo vanjsko lice. Sloj 3 činila je crvenkastosmeđa zemlja u kojoj je pronađeno dosta ulomaka brončanodobne keramike. Škrape su bile zapunjene malo tamnijom zemljom – SJ4 – u kojoj se nalazila najveća koncentracija keramičkog materijala. Pronađena je, između ostalog i jedna noga tronošca s rupom, tipičnog za brončano doba.

Prapovijesno nalazište Mukaba

Gradina Mukaba je nalazište (uz Vrsar, Monte Ricco, Jugovac (Montigun), Gradinu, Delićki vrh i Veli Major) od ranije poznato u literaturi (Marchesetti 1903., Bačić 1972., Buršić-Matijašić 2007.). Nalazi se na vrhu brda Moncalvo n.v. oko 115m s kojeg se pruža pogled na otvoreno more na zapadu i gotovo čitav Limski
kanal. U podnožju brda, s njegove zapadne strane, veća je plodna ravnica uz rub koje se nalazi i rimsko nalazište po najbližem toponimu nazvano Finida. Gradinu opasavaju ruševine dvaju kamenih bedema, a na prostoru gradine nalaze se dvije velike kamene gomile te treća, najsjevernija u neposrednoj blizini, na susjednom uzvišenju koje je s ovim brdom povezano prirodnim prijelazom. Pregledom terena definirano je područje na SZ dijelu gornjeg platoa gradine kojem se relativno lako moglo prići (uz manje odstranjivanje vegetacije) i gdje je postojala mogućnost da se stratigrafija dobro očuvala, te je taj prostor odabran za otvaranje probne sonde dimenzija 3x2m. Prilikom istraživanja pronađena je izuzetno velika količina keramike; između ostalih ulomci dvaju plitkih zdjela (od dna do oboda) što će omogućiti rekonstrukciju čitavih posuda. Pronađeni su i ulomci s dodanom trakom ukrašenom uotiscima prsta, aplikama kružića i obrnutog slova U. Osim brojne keramike, za koju je preliminarnom analizom utvrđeno da pripada srednje brončanom dobu, otkriveni su brojni nalazi životinjskih kostiju – od sitnih preživača do kljova divlje svinje.